среда, 6. април 2016.

Istarski gonič kratke dlake


Istarski gonič kratke dlake
Kratak istorijski pregled: Pasmina potiče od stare forme “istočno jadranskog belog goniča s oznakama”. Najstariji dokazi potiču iz razdoblja između 1327. i 1348. godine, a nalaze se u klaustoru Franjevačkog samostana u Dubrovniku, gde postoji kapitel s 4 psa koji prikazuju ovu staru formu goniča. Pored toga u kapeli na groblju kraj mjesta Beram (Istra), na slici “Poklonstvo triju kraljeva” iz 1474.  
 Sledi prikaz na oltarnoj pali "Gospa od Milosrđa" u crkvi sv. Franje u Zadru iz 1476. godine gdje je u donjem levom uglu naslikan predak današnjeg istarskog goniča, koji je ranije bio i trobojno obojen. Opis ovog goniča nalazi se u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine gdje je zapisano da je uzgoj istarskih goniča poznat u Hrvatskoj prije 14. veka. Prvi standard istarskog kratkodlakog goniča objavio je FCI 02.04.1955. opsti izgled: Pas plemenitog izgleda, brakoidne građe, srednje veličine, vitkog elegantnog tela, bez grubosti, skladnih pokreta, kratke fine dlake, snežno-bele boje s narančastim oznakama po glavi  Pravougaono  telo; dužina tela nešto duža od visine merene u grebenu Visina lakta: iznosi 50 % visine grebena Duzina lobanje nešto duža nego duzina gubice  Za lov se lako obučava, a zbog svojih odličnih lovnih osobina omiljen je kod lovaca. Izuzetno je pogodan za lov na oštrom kamenitom (kraškom) terenu, ali i na svim drugim lovnim terenima. Glas je jak i zvonak. Dobroćudan, blag, poslušan, nije plašljiv niti agresivan, temperament živahan. Vrlo je privržen svom gospodaru. Rezervisan  prema nepoznatim osobama.

Нема коментара:

Постави коментар